Noc. Tisina. tama. Ulicne svetiljke obasjavaju tek mali prostor oko njih i sneg zasvetluca kao sedefasti bros na tamnoj haljini mracnog dvorista. Sve je pusto, mirno. Zvezde su se povukle u intimu svojih dalekih odaja a Mesec je odlutao u neku drugu pricu. Samo po neki pas lutalica s vremena na vreme protrci dvoristem unoseci zivot u ove sitne sate, u ovo gluvo doba noci.
Belina snega, tama noci i ruzicasta boja neba stvaraju posebnu atmosferu. Vreme, mesto, ambijent. Sve se uklopilo. SANJARENJE. To cudno stanje izmedju sna i jave. Stanje u kome snovi postaju stvarnost, a stvarnost san. Stanje gde se gubi granica izmedju realnosti i maste. Stanje zelja, snova, nadanja. Stanje podsvesti. Tu se neostvarene zelje ostvaruju, prizeljkivani snovi ispunjavaju. Tu se desava sve ono sto se na jasnoj dnevnoj svetlosti bojimo i da pomislimo. SANJARENJE. Otkucaji sata vise nisu monotoni vec je to sada lepa, zvucna melodija. Tiha, lagana. Tama vise nije crna vec ruzicasta, a ulicne svetiljke stotine svitaca koji koji su se spojili u letu. Bela snezna staza vodi do oblaka gde sve pocinje.
Tu tones, gubis se u jednom cudnom, nestvarnom svetu iz koga vise ne zelis da se vratis. Tu brige gube smisao, problemi se resavaju u trenu, na tako lak, logican nacin. Tu vreme i prostor gube svoje dimenzije i u jednom trenutku si sa dalekim prijateljem sa severa, a vec u sledecem sa dragom drugaricom preko oceana. Tu se nalaze neostvarene ljubavi, zaboravljeni snovi, a nada i zelje su samo pojmovi iz drugog sveta jer je ovde sve na dohvat ruke i ne postoji “"ne moze" i "nemoguce" . SANJARENJE. Tu se desava sve ono sto prizeljkujemo, sve ono cemu se nadamo. Tu se upoznajemo sa ljudima koje ne poznajemo, razgovaramo sa pticama, cujemo govor cveca. A osecanja? Taj neobjasnjivi naboj emocija nas vodi sve dalje, sve dublje u taj neverovatni svet sanjarenja. I, sve, sve je tako lepo, nestvarno.
A onda, neciji glas ili odjednom upaljena sijalica, slucanji tresak ili cak mozda malo glasnija muzika odjednom, u trenu sve to brisu, prekidaju i vracaju te u stvarnost sa onim cudnim osecanjem izgubljenosti i nesigurnosti. Sat ponovo monotono objavljuje da vreme prolazi, tama je opet mracna, a ulicne svetiljke su opet obicne sijalice koje osvetljavaju tek mali prostor oko njih.
Medjutim, osvetljeni sneg i dalje svetluca kao sedefasti bros na tamnoj haljini noci i tesi te da svet sanjarenja nije izgubljen. Bice opet tu da te utesi, da te oraspolozi, da ti ispuni neostvarene snove. Bice opet tu samo ako ga prizoves. Bice opet tu kada se sve kockice za kljuc za ulazak u zemlju SANJARENJA sklope. A dotle? Dotle . . .
Belina snega, tama noci i ruzicasta boja neba stvaraju posebnu atmosferu. Vreme, mesto, ambijent. Sve se uklopilo. SANJARENJE. To cudno stanje izmedju sna i jave. Stanje u kome snovi postaju stvarnost, a stvarnost san. Stanje gde se gubi granica izmedju realnosti i maste. Stanje zelja, snova, nadanja. Stanje podsvesti. Tu se neostvarene zelje ostvaruju, prizeljkivani snovi ispunjavaju. Tu se desava sve ono sto se na jasnoj dnevnoj svetlosti bojimo i da pomislimo. SANJARENJE. Otkucaji sata vise nisu monotoni vec je to sada lepa, zvucna melodija. Tiha, lagana. Tama vise nije crna vec ruzicasta, a ulicne svetiljke stotine svitaca koji koji su se spojili u letu. Bela snezna staza vodi do oblaka gde sve pocinje.
Tu tones, gubis se u jednom cudnom, nestvarnom svetu iz koga vise ne zelis da se vratis. Tu brige gube smisao, problemi se resavaju u trenu, na tako lak, logican nacin. Tu vreme i prostor gube svoje dimenzije i u jednom trenutku si sa dalekim prijateljem sa severa, a vec u sledecem sa dragom drugaricom preko oceana. Tu se nalaze neostvarene ljubavi, zaboravljeni snovi, a nada i zelje su samo pojmovi iz drugog sveta jer je ovde sve na dohvat ruke i ne postoji “"ne moze" i "nemoguce" . SANJARENJE. Tu se desava sve ono sto prizeljkujemo, sve ono cemu se nadamo. Tu se upoznajemo sa ljudima koje ne poznajemo, razgovaramo sa pticama, cujemo govor cveca. A osecanja? Taj neobjasnjivi naboj emocija nas vodi sve dalje, sve dublje u taj neverovatni svet sanjarenja. I, sve, sve je tako lepo, nestvarno.
A onda, neciji glas ili odjednom upaljena sijalica, slucanji tresak ili cak mozda malo glasnija muzika odjednom, u trenu sve to brisu, prekidaju i vracaju te u stvarnost sa onim cudnim osecanjem izgubljenosti i nesigurnosti. Sat ponovo monotono objavljuje da vreme prolazi, tama je opet mracna, a ulicne svetiljke su opet obicne sijalice koje osvetljavaju tek mali prostor oko njih.
Medjutim, osvetljeni sneg i dalje svetluca kao sedefasti bros na tamnoj haljini noci i tesi te da svet sanjarenja nije izgubljen. Bice opet tu da te utesi, da te oraspolozi, da ti ispuni neostvarene snove. Bice opet tu samo ako ga prizoves. Bice opet tu kada se sve kockice za kljuc za ulazak u zemlju SANJARENJA sklope. A dotle? Dotle . . .
By DeeDee
No comments:
Post a Comment