Sećanja
blede, a onda vremenom dobijaju onu finu patinu kao stari nakit. I baš kao i
vredan stari nakit koji se prenosi generacijama
“s kolena na koleno” ona se čuvaju kao relikvoje, u srcu. Kako su čudni
putevi našega uma, a tek oni hodnici sećanja koji se u trenutku nostalgije,
čeznje, želje za nekim ili nečim pretvaraju u predivne Bulevare obasjane dugom
ljubavi. I dok zora pokušva da pobedi tamu noći, snovi se bore sa nemirom jutra
da ispletu svoju priču do kraja. Lavež pasa lutalica narušva tišinu i mir praskozorja,
a moje misli lete daleko dok se reči nižu i šaraju monotonu belinu papira.
-----------------------------------------------------------------------------
Drveće
izgleda jadno, golo bez lišća, njihovoh predivnih krošnji. Grane jezivo štrče u
nebo kao trnje oko zamka Trnove Ružice. Magla jutrom pritiska zemlju, a naša
neizbežna košava već počinje sve češće
svojim ledenim dahom da zaviruje u kutove naših domova. Ledi nam srca, ali mi
smo još uvek gostoljubivi i druželjubivi, prokleti Balkanci.
------------------------------------------------------------------------------
No comments:
Post a Comment